Uporaba i skladištenje čistog i otpadnog trikloretena

Trikloreten ili trikloretilen je

• nezasićeni, alifatski, halogenirani ugljikovodik
• bezbojna tekućina slatkastog mirisa
• nezapaljiva (negoriva) tekućina
• vrlo slabo topljiv u vodi
• teži od vode, u smjesi s vodom pada na dno, odnosno kapljice vode plivaju na površini
• vrlo jako hlapljiv

• karcinogen, kategorija 1B
• mutagen, kategorija 2
• nadražuje oči, kategorija 2
• nadražuje kožu, kategorija 2
• ometa rad srca i krvožilnog sustava
• oštećuje živčani sustav pri jednokratnom izlaganju, kategorija 3
• opasan za vodeni okoliš, kronična kategorija 3

• H350: Može izazvati rak.
• H341: Sumnja da uzrokuje oštećenje genoma.
• H319: Uzrokuje ozbiljan nadražaj očiju.
• H315: Uzrokuje nadražaj kože.
• H336: Može uzrokovati pospanost ili vrtoglavicu.
• H412: Štetno za vodeni okoliš s dugotrajnim posljedicama.

• eksplozivan na temperaturi malo višoj od 20 C u dodiru s alkalijskim metalima i hidroksidima, aluminijem, metalnim prahom, kisikom i jakim oksidansima
• na temperaturi preko 110 C, na kojoj je trikloreten u parnom stanju, spontano se raspada na klorovodik, plinoviti klor, fozgen, poliklorirane dioksine i druge otrovne klorove spojeve

Najveća opasnost je od eksplozije para. U zatvorenoj prostoriji bez prirodne i prisilne ventilacije, eksplozivna koncentracija trikloretena će se stvoriti već na temperaturi nešto više od 20 C. U dobro ventiliranim prostorijama ne dolazi do stvaranja ravnotežne koncentracije para, tako da je ovisno o protoku odsisanog zraka, koncentracija para na između 20 i 50% donje granice eksplozivnosti, što se smatra prostorom ugroženim eksplozivnom atmosferom (zona 2). U laboratorijskim uvjetima, gdje se koriste male količine u velikim prostorima, nešto je teže postići eksplozivnu atmosferu, ako na primjer čitava količina trikloretena nije dovoljna za postizanje potrebne koncentracije. Za postizanje eksplozivne atmosfere je potrebno da ispari oko 0,3 litre po svakom kubičnom metru prostora.

Eksplozijom neće doći do klasične reakcije izgaranja s kisikom iz zraka, jer trikloreten nije zapaljiva tvar. Pretežita reakcija je raspad molekule trikloretena na karbonil klorid (bojni otrov fozgen), uz nastajanje plinovitog klorovodika i nešto klora, te raznih ugljikovih spojeva. Na temperaturi preko 110 C reakcija je spontana, a na nižim temperaturama se odvija uz alkalijske i druge metale kao katalizatore. Fozgen i klorovodik će vjerojatno nastati približno u stehiometrijskim omjerima u količini nešto malo manjoj od količine izreagiranog trikloretena, a ostali spojevi ovisno o stanju vlage u zraku, temperaturi i drugim uvjetima.

Fozgen ili karbonil-klorid je:

• bezbojni plin

• akutno toksičan pri udisanju, kategorija 1 (najviši stupanj toksičnosti)
• nagrizajući za kožu, kategorija 1A

• H330: smrtonosan pri udisanju.
• H314: uzrokuje teške opekline kože i ozlijede oka.
• EUH071: Nagriza dišne puteve.

Korovodik je:

• bezbojan plin žestokog mirisa (otopina klorovodika u vodi je jaka kiselina, tekuća, ali čisti klorovodik je plin)

• akutna otrovnost pri udisanju, kategorija 3
• nagrizanje kože, kategorija 1A

• H331: otrovan pri udisanju.
  H314: uzrokuje teške opekline kože i ozlijede oka.

Klor je:

• zelenkasto žuti, oksidirajući plin, žestokog mirisa

• oksidirajući plin, kategorija 1
• akutna otrovnost pri udisanju, kategorija 2
• nadražaj kože, kategorija 2
• nadražaj oka, kategorija 2
• toksičnost za poseban ciljani organ pri jednokratnom izlaganju, kategorija 3
• opasno za vodeni okoliš, akutna kategorija 1

• H315: Nadražuje kožu.
• H319: Uzrokuje jako nadraživanje oka.
• H335: Može nadražiti dišni sustav.
• H270: Može uzrokovati ili pojačati požar, oksidant.
• H330: Smrtonosno ako se udiše.
• H400: Vrlo otrovno za život u vodi.

Trikloreten se doprema u kovinskim bačvama obujma po 200 litara. Ukupno se godišnje potroši oko 1000 litara. Jedna bačva se drži polegnuta u kemijskom laboratoriju. Iz nje se utače u stakleno laboratorijsko posuđe količina potrebna za pokuse pri ispitivanju asfalta. Uzorak asfalta se najprije izvaže, zatim otopi u trikloretenu, filtrira, posuši se čvrsti ostatak, koji se zatim izvaže, te se tako odredi udio netopive čvrste tvari u asfaltu.

Otapanje se izvodi u staklenim laboratorijskim tikvicama kuglastog oblika, obujma oko 2 dm3 Izvagani uzorci se stave u tikvicu, u digestoru se doda potrebna količina trikloretena i zatim ručno miješa. U istom digestoru se pretače na filtar i suši čvrsti ostatak. Da bi se smanjila potrošnja trikloretena, otopljeni asfalt se destilira, kako bi se povratio što čišći trikloreten. Za točnost ispitivanja nije presudno da se dobije visoka čistoća destiliranog trikloretena, nego je bitno da se u novom pokusu otope sve topive komponente. Preostala otopina topivih komponenti asfalta u trikloretenu se odnosi u privremeno skladište otpada u krugu poduzeća.

Budući da je trikloreten teži od zraka, odsis zraka u digestoru je izveden na samoj radnoj površini, te vodi ventilacijskom cijevi uz unutarnji zid laboratorija do ventilatora na vanjskom zidu. Uz radnu površinu digestora je izveden drveni prag i pri radu se spušta prozorsko staklo, tako da preostaje otvoren prorez širine ruku. Ventilacija ima dovoljan kapacitet da spriječi bilo kakvo značajnije ispuštanje trikloretena u prostor laboratorija. Isto su pokazala i mjerenja koncentracije trikloretena u zoni disanja radnika.

Granične vrijednosti izloženosti za trikloreten:

• GVI: 100 ppm, 550 mg/m3
• KGVI: 150 ppm, 820 mg/m3

Očekivana (ravnotežna) koncentracija u neventiliranom prostoru: 77.600 ppm, 424 g/m3

Smrtonosne doze:

• LD50 4920 mg/kg tjelesne težine za štakore prilikom gutanja.
  
• LD50 >20.000 mg/kg tjelesne težine za zečeve pri dodiru s kožom.
  
• LC50 68,25 mg/dm³ (g/m3) pri udisanju tijekom četiri sata za štakore.
  

U slučaju da radnik proboravi četiri sata u neventiliranoj  prostoriji s trikloretenom u otvorenoj posudi, to će vjerojatno dovesti do smrti radnika. U prostoriji kemijskog laboratorija, osim lokalne ventilacije u digestoru, mora postojati i opća prisilna ventilacija prostora.

Bačva s trikloretilenom se mora držati zatvorenom, a prolivene količine se moraju obrisati i zamazane krpe ubaciti u posudu punu vode. Ne smiju se držati neoprane krpe zamazane od trikloretilena u laboratoriju ili drugoj prostoriji. U posudi s vodom dolazi do izdvajanja trikloretilena i njegovog padanja na dno, tako da je sprječeno njegovo isparavanje. Nakupljeni trikloretilen treba vremenom zbrinuti s ostalim otpadnim trikloretenom nastalim pri destilaciji.

Pri radu koristiti rukavice od tetrafluoroetenske ili propenske gume (FKM). Ne smiju se koristiti rukavice od prirodne gume, polivinil klorida (PVC), nitrilne gume i ostalih materijala koji se otapaju u trikloretenu. Nakon uporabe se rukavice moraju u potpunosti isprati i ostaviti na dobro ventiliranom prostoru, najbolje u digestoru. Digestor je poželjno povremeno ventilirati i kada se ne vrše pokusi.

Pri radu je potrebno koristiti i zaštitno odijelo za zaštitu od kemikalija i zaštitne naočale. U slučaju istjecanja i znatnog isparavanja trikloretena, radnicima moraju biti na raspolaganju zaštitne maske s filtrom oznake A i smeđim prstenom.

U laboratoriju postaviti oznake zabranjeno pušenje, zabranjeno jesti i piti, nositi zaštitne rukavice i nositi zaštitne naočale, te odabrane točke sigurnosno-tehničkog lista za tetrakloreten. Pod i zidovi laboratorija moraju biti od materijala otpornog na trikloreten. Na ulazu mora biti prag visine 5 cm, odnosno nagib te visine, koji sprječava da možebitno prolivene kemikalije isteku izvan laboratorija. Na podu laboratorija ne smije biti odvod u kanalizaciju.

U neventiliranoj prostoriji s trikloretilenom u otvorenoj posudi stvara se koncentracija para koja odgovara donjoj granici eksplozivnosti trikloretena. Uzroci paljenja mogu biti stvaranje iskre (npr. akumulatora ili baterije), pražnjenje statičkog elektriciteta nakupljenog na nekom metalnom predmetu, munja, električne instalacije, ali i razni kovinski predmeti koji djeluju kao katalizator spontanog raspada trikloretena. Nemoguće ih je sve ukloniti iz prostora. Ventiliranje kemijskog laboratorija je nužno da bi se uklonila opasnost od eksplozije. Odsis treba biti u razini poda. Osim toga, važno je osigurati da ukupna količina trikloretena kojim se rukuje u digestoru ne bude dovoljna za stvaranje eksplozivne atmosfere, obzirom na obujam laboratorija. Višak trikloretilena se može držati pod vodom u posudi u digestoru.

Prostor kemijskog laboratorija je ugrožen eksplozivnom atmosferom, zona 2 i sva električna oprema treba biti u protueksplozivnoj izvedbi, III klasa. Treba izbjegavati uporabu tvari koje mogu katalizirati reakciju. Pogodni materijali su nehrđajući čelik (inox), teflon, fluorirana guma. Opasni materijali su aluminij i njegove legure.

Skladište nekorištenog, novonabavljenog trikloretena i otpadnog može biti zajedničko. U skladištu je najbolje ne skladištiti nikakve druge tvari jer je dugačak niz tvari koje je zabranjeno skladištiti zajedno s trikloretenom. Zabranjeno je zajednički skladištiti oksidirajuće, eksplozivne, zapaljive tvari i tvari koje mogu burno reagirati s trikloretenom. Najbolje je otpadni trikloreten odlagati u praznu bačvu novonabavljenog trikloretena. Bačva ne smije biti aluminijska. Na bačvu treba staviti oznaku OPASNI OTPAD 07 01 03* organsko halogenirano otapalo. 

Skladište može biti prostorija u zgradi ili izdvojeno skladište na otvorenom prostoru.

Ukoliko se skladište nalazi u prostoriji u zgradi, nosiva konstrukcija zgrade, zidovi, pod, strop i vrata prostorije moraju imati otpornost na požar 120 minuta (F120). Najmanje jedan zid prostorije mora biti prema otvorenom prostoru gdje je omogućen pristup vatrogasnim vozilima iz dva smjera. Prostorija mora biti prisilno ventilirana s odsisom u razini poda. Na ulazu se mora nalaziti natpis "Skladište opasnog otpada", te oznake opasnosti:

 



Unutar skladišta mora biti istaknut »Plan djelovanja u slučaju izvanrednoga događaja« koji sadrži podatke o vrstama otpada koji se skladišti; o mogućim izvanrednim događajima i načinima postupanja; ime, prezime i telefonske brojeve odgovornih osoba i njihova ovlaštenja; telefonski broj policije; telefonski broj vatrogasaca i telefonski broj hitne pomoći,

Ukoliko se skladište nalazi na otvorenom prostoru, mora biti natkriveno i zatvoreno, te osigurano od neovlaštenog pristupa. Mora biti odijeljeno od ostalih djelatnosti najmanje zidom vatrootpornosti F120 ili udaljeno od od drugih objekata i granice posjeda najmanje 5 m. U tom području ne smiju se nalaziti nikakvi izvori paljenja. 

Pod skladišta mora biti nepropustan i otporan na trikloreten. Beton debljine najmanje 10 cm je odgovarajući. Pod mora biti ograđen nepropusnim pragom visine od najmanje 10 cm, Tako dobivena sabirna jama (tankvana) mora biti obujma najmanje 10 % svih posuda koje se mogu skladištiti u skladištu otpada, te tako treba dimenzionirati veličinu tankvane. Umjesto betona, tankvana može biti od nehrđajućeg čelika (inoxa).

Trikloreten mora biti zaštićen od izravnih sunčevih zraka, padalina i topline, tako da južna, istočna i zapadna moraju biti od punog lima, kao i nadstrešnica, dok sjeverna strana mora biti potpuno ograđena žicom. Vrata skladišta se moraju zaključavati. Radi sprječavanja nakupljanja para trikloretena, sjeverni, istočni i zapadni zid moraju imati otvore za provjetravanje. Najbolje je da su zidovi uzdignuti od poda oko 10 cm, te da je nadstrešnica uzdignuta iznad zidova 10 cm i da ide u širinu oko 30 cm dalje od svakog zida.

U skladištu mora biti postavljena rasvjeta za slučaj noćnog odlaganja ili odnošenja kemikalija. Na ulazu se mora nalaziti natpis "Skladište opasnog otpada", oznake opasnosti i »plan djelovanja u slučaju izvanrednoga događaja« kao i kod zatvorenog skladišta.