Stručno osposobljavanje zavarivača

Radnici mojeg korisnika rade zavarivanja i lemljenja i po zakonu za to moraju biti stručno osposobljeni. Ali imaju oni atest za zavarivanje prema EN13133, pa ja pitam u Agenciju za strukovno obrazovanje da li taj atest vrijedi kao stručno osposobljavanje. Znam ja da ne vrijedi, ali moram s nečim doći pred korisnika.

Žena dugo ne odgovara na e-mail, pa ja nazovem. Kaže ona da sam joj napisao neke brojke!!!!! (ne prepoznaje da se radi o oznaci norme). Pa onda ne zna kaj da veli pa me upućuje na inspekciju. Hej, hej! Inspekcija nije ovlaštena tumačiti propise. Ako inspektor nešto traži, a ja se ne slažem, ti ženo trebaš presuditi.

Pa joj objasnim o čemu govori norma EN13133 i kako je to važno, jer radnici vare na posudama pod tlakom. I ona zaključi da radnici trebaju biti stručno osposobljeni.

To sam znao i prije. To nije bilo pitanje.

Kako takvi ljudi dobe takav posao?

Stanje zaštite na radu u Hrvatskoj

Vodim zaštitu na radu za podružnicu jedne američke tvrtke u Hrvatskoj. Amerikanci traže da se sve radi po njihovim standardima za zdravlje i sigurnost na radu i mogu reći da su zahtjevi zapravo identični zahtjevima hrvatskih propisa. Razlika je u pristupu. Amerikanci traže ozbiljan i stručan rad. Imao sam audit od središnjice za Europu i pokazao sam im procjenu rizika koju je radila naša tvrtka. U njoj zapravo ne piše ništa. Sve što piše, mogao je napisati svatko sa završenom osnovnom školom. Naravno, morao sam se sramiti, dok sam im objašnjavao što gdje piše.

Kod njih je osposobljavanje za siguran rad stvarno osposobljavanje. I provodi se najmanje jednom godišnje, a ako se utvrde propusti u primjeni i češće. Kod nas "stručnjaci" zaštite na radu u svakoj tvrtci pričaju istu suhoparnu priču, a testovi su čista formalnost. Nitko prije osposobljavanje ne prouči glavni projekt građevine, elaborat o zaštiti na radu, upute za uporabu strojeva i sigurnosno tehničke listove. Da samo to pročitaju, njihova predavanja bi imala smisla.

Da ne kažem da se niti jedan opasni stroj ne ispituje po važećim normama, iako je tako propisano, nego uvijek naprave dvije tri banalne probe i napišu da je stroj ispravan. U jednoj tvrtki mi je mladi dečko došao ispitati strojeve i pitao da koje strojeve treba napisati. Ja kažem ispitati i on potvrdi. Ali nije ispitao. Slikao je pločice s podacima o strojevima i napisao uvjerenja da su strojevi ispravni.

Inspekcija rada je dopustila da nestručne tvrtke unište stručne i dovedu cijelu zaštitu na radu do razine apsurda. Po mojoj ocjeni 90% tvrtki taj posao ne bi smjele raditi, jer ga ne znaju raditi. Tek tada bi od zaštite na radu bilo i neke koristi. Ovako je to samo bačen novac.

PROCJENA RIZIKA NA MJESTIMA RADA

Procjena rizika na mjestima rada propisana je sljedećim propisima:

Zakon o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14)
Pravilnik o izradi procjene rizika (NN 112/14)
Pravilnik o zaštiti radnika od izloženosti buci na radu (NN, br. 46/08)
Pravilnik o zaštiti radnika od rizika zbog izloženosti vibracijama na radu (NN, br.155/08)
Pravilnik o sigurnosti i zdravlju pri radu s električnom energijom (NN, br. 88/12)
Pravilnik o zaštiti na radu pri ručnom prenošenju tereta (NN, br. 42/05)
Pravilnik o sigurnosti i zaštiti zdravlja pri radu s računalom (NN, br. 69/05)
Pravilnik o zaštiti radnika od rizika zbog izloženosti opasnim kemikalijama na radu (NN, br. 91/15)
Pravilnik o zaštiti radnika od rizika zbog izloženosti karcinogenima i/ili mutagenima (NN, br. 91/15)
Pravilnik o zaštiti radnika od rizika zbog izlaganja azbestu (NN, br.40/07)
Pravilnik o zaštiti radnika od rizika zbog izloženosti biološkim agensima pri radu (NN, br.155/08)

Procjena rizika se sastoji od prikupljanja podataka, analize i procjene prikupljenih podataka, donošenja plana mjera za unaprjeđenje stanja zaštite na radu i dokumentiranja procjene.

Analiziraju se opasnosti, štetnosti i napori prisutni na mjestu rada i utvrđuju mogućnosti njihovog uklanjanja.

Opasnosti su:

• Mehaničke opasnosti – strojevi i uređaji, alati, vozila, dizalice, predmeti
• Opasnosti od padova – s visine, u dubinu, u istoj razini
• Električna struja – izravni ili posredni dodir
• Požar i eksplozija
• Termičke opasnosti – vrući i hladni predmeti

Štetnosti su:

• Kemijske štetnosti – otrovne, nagrizajuće, nadražujuće, senzibilizirajuće, karcinogene, mutagene, teratogene tvari
• Biološke štetnosti – zarazne tvari, ljudi i životinje, otrovne biljke i životinje
• Fizikalne štetnosti – temperatura, vlažnost, propuh, osvjetljenje, buka, vibracije, tlak, zračenje

Napori su:

• Statodinamički – sjedenje, stajanje, čučanje, pognut položaj, dizanje i nošenje tereta, težak fizički rad
• Psihofiziološki – ritam rada, noćni rad, prekovremeni rad, terenski rad, rukovođenje, upravljanje motornim vozilima, radni zahtjevi, maltretiranje
• Napori govora i vida

Svaku opasnost, štetnost i napor koji su prisutni na mjestu rada se zasebno analizira. Takva analiza uključuje:

• Mogućnost nastanka ozlijede ili priroda i intenzitet štetnosti, odnosno napora i njihov negativan utjecaj na zdravlje
• Načini uklanjanja opasnosti, štetnosti, odnosno napora, uz naznaku da li su potpuno uklonjivi
• Osposobljavanje radnika za rad na siguran način, odnosno upute koje radnik treba dobiti da bi sigurno radio.
• Osobna zaštitna oprema, koja je potrebna da bi se smanjila ta opasnost ili štetnost
• Posebni uvjeti rada, odnosno da li je zbog te opasnosti ili štetnosti potrebno da radnik ima posebna stručna znanja i zadovoljavajuće zdravstveno i psihičko stanje, da bi mogao obavljati taj posao.

Analiza svakako uključuje provjeru da li su ispunjeni svi propisani zahtjevi za uređenje mjesta rada, ali se ne smije na tome zadržati. Propisani zahtjevi su navedeni u zakonima, pravilnicima i normama, koji obrađuju sigurnost u pojedinim djelatnostima i na pojedinim mjestima rada, a sakupljeni su i obrađeni u Elaboratu zaštite na radu, Elaboratu zaštite od požara i Elaboratu zaštite od buke, na osnovu kojih se izrađuje Glavni projekt za taj tehnološki proces, na osnovu kojeg se dobiva građevinska dozvola.

Za opasnost od buke, između ostalog dodatno se analiziraju:

• granične vrijednosti izloženosti u odnosu na izmjerene razine buke;
• podaci o emisiji buke dobivene od proizvođača radne opreme;
• postojanje zamjenske radne opreme namijenjene smanjenju emisije buke;
• dostupnost osobne zaštitne opreme za zaštitu sluha koja ima odgovarajuće prigušujuće djelovanje.

Za opasnosti od vibracija, između ostalog dodatno se analiziraju:

• razina, vrsta i trajanjue izloženosti vibracijama šake i ruke i vibracijama cijelog tijela;
• granične vrijednosti izloženosti i upozoravajuće vrijednosti izloženosti;
• informacije, koje osiguravaju proizvođači radne opreme;
• odgovarajuće informacije, dobivene zdravstvenim nadzorom.

Za opasnosti od električne struje, dodatno se mora analizirati primjena osnovnih i posebnih pravila zaštite na radu.

Procjena rizika od eksplozivne atmosfere sadrži:

• vjerojatnost da će se pojaviti eksplozivna atmosfera i njezino zadržavanje, pri čemu moraju biti utvrđene zone opasnosti (zona 0, 1 i 2),
• vjerojatnost postojanja, aktiviranja i djelotvornosti uzročnika paljenja, uključujući elektrostatske naboje, otvoreni plamen, vruće predmete, katalizatore, 
• instalacije i oprema, koja mora biti odgovarajuće zaštićena od mogućnosti stvaranja i/ili širenja eksplozije i o tome imati potvrdu, te biti redovito ispitivana,
• upotrebljene tvari, postupci i njihova moguća međusobna djelovanja,
• razmjeri očekivanih učinaka, pri čemu je potrebno izračunati udaljenost do koje se širi val visokog tlaka dok ne splasne na ispod 7 kPa i do koje udaljenosti se širi zračenje visokog intenziteta, prije nego splasne ispod razine koja uzrokuje opekotine.

Procjena rizika pri radu s opasnim kemikalijama sadrži:

1) svojstva opasnih kemikalija - smrtonosne doze pri gutanju, udisanju i dodiru, razvrstavanje, oznake upozorenja, glavni putevi izloženosti, glavni učinci, akutna otrovnost, kronična otrovnost, reproduktivna toksičnost, mutagenost, karcinogenost,

2) podatci o sigurnosti i zdravlju - postupak u slučaju gutanja, u slučaju udisanja, u slučaju dodira s kožom, u slučaju upada u oko ili ulaza u tijelo na drugi način, propisan način skladištenja, držanja, prijevoza i prijenosa, uporabe, odlaganja otpada i drugo, izbor i uporaba osobne zaštitne opreme, postupak u slučaju izlijevanja, ispuštanja u zrak, požara, eksplozije, 

3) razina, vrsta i trajanje izloženosti,
4) okolnosti pri radu - podroban opis radnih postupaka s naznakama u kakvim se posudama opasne tvari nalaze, na koji način ih se nanosi, ulijeva, koja zaštitna oprema se koristi, gdje se očekuje udisanje para, dodir ili opasnost od gutanja opasne tvari, način skidanja i čišćenja radne odjeće, pranje i higijena radnika, dijelovi opreme i radnog prostora koji dolaze u doticaj s kemikalijama i postupak njihovog čišćenja,

5) granične vrijednosti za profesionalnu izloženost ili biološke granične vrijednosti, uz izračun očekivane koncentracije para pojedinog sastojka u zraku, obzirom na njegovu koncentraciju u tekućoj fazi,

6) učinak predusretnih mjera koje su primijenjene ili će tek biti primijenjene,

7) spoznaje koje su rezultat uvedenog zdravstvenog nadzora radnika.

Procjena rizika pri radu s biološkim agensima sadrži:
(a) klasifikacija bioloških agensa koji su opasni po zdravlje ljudi ili bi to mogli biti;
(b) preporuke nadležnog tijela koje navode da biološki agens treba nadzirati radi zaštite zdravlja radnika, kada su takvom biološkom agensu zbog svoga posla izloženi ili bi to mogli biti;
(c) informacije o bolestima od kojih radnici zbog svoga posla mogu oboljeti;
(d) moguće alergijske ili toksične učinke zbog rada radnika;
(e) upoznatost sa bolešću za koju je utvrđeno da je radnik ima, i koja je neposredno povezana s njegovim poslom.

Procjena rizika pri ručnom prenošenju tereta:

1. Značajke tereta – njegova težina, oblik i dimenzije, položaj hvatišta, položaj težišta, mogućnost nehotičnog i nepredviđenog pomicanja.

2. Opterećenja radnika – potrebno držanje ili pomicanje (gibanje) tijela, posebice zakretanje trupa u predjelu kralježnice te držanje tijela u pretklonu, udaljenost tereta od tijela radnika, vodoravna i/ili okomita udaljenost, na koju je potrebno prenijeti teret, intenzitet, učestalost i trajanje potrebne tjelesne sile, uporaba odgovarajuće osobne zaštitne opreme, nametnuti ritam rada, na kojeg radnik ne može utjecati, raspoloživo vrijeme za odmor i mirovanje.

3. Značajke radnog okoliša – prostor, koji je na raspolaganju radniku, posebice u okomitom smjeru, visinska razlika između pojedinih razina hoda, prihvaćanja i odlaganja tereta i temperatura, vlažnost i brzina strujanja zraka u prostoru, osvijetljenost radnog mjesta, vrsta površine po kojoj se prenosi teret, svojstva radne odjeće i obuće.

Procjena rizika pri radu s računalom:
1. Oprema – zaslon, tipkovnica, radni stol, radni stolac
2. Radni okoliš – prostor, osvjetljenost, blještanje i odsjaji, buka, mikroklimatski uvjeti, zračenje
3. Programska oprema

Za svaku opasnost, štetnost i napor provodi se procjena rizika. Vjerojatnost da dođe do neke štetne posljedice može biti mala, srednja ili velika. Razmjer posljedice može se okarakterizirati kao malo štetno, srednje štetno i vrlo štetno. Na osnovi ta dva parametra se zaključuje da je rizik mali, srednji ili veliki.

Prije donošenja plana mjera, potrebno je sastaviti popis svih odstupanja od važećih propisa. Procjena rizika zapravo je zamišljena kao dodatna analiza mogućih poboljšanja, nakon što su svi propisani uvjeti zadovoljeni. Ali to u praksi nikada nije tako. Naime, poslodavac je dužan stalno unaprijeđivati stanje zaštite na radu, kad god je to svrsishodno (reasonably practicable). Dakle, prava svrha procjene rizika je baš ta, da nađe mogućnosti daljnjih poboljšanja i predloži ih poslodavcu, nakon što je on ispunio sve izrijekom propisane odredbe.

Predložena mjera mora biti svrsishodna, a to znači da mora donositi uštedu poslodavcu, odnosno društvu. Rizik se definira kao umnožak vjerojatnosti štetnog događaja i intenziteta štete. Šteta može biti zbog uništene opreme i materijala, zbog izgubljenih radnih dana, zbog trajnih zdravstvenih posljedica, te zbog posljedica koje trpi obitelj i društvo, ukoliko dođe do invaliditeta ili trajne nesposobnosti za rad.

Da bismo utvrdili da li je mjera svrsishodna, moramo utvrditi cijenu provođenja mjere i dobiveno smanjenje rizika. Mjera može djelovati tako da smanjuje vjerojatnost štetnog događaja, da smanjuje njegove posljedice ili oboje. Samu štetu moramo izraziti u novčanim jedinicama, da bismo množenjem s vjerojatnošću i rizik dobili u novčanim jedinicama, a promjenu u razini rizika usporedili s cijenom provođenja mjere.

U planu mjera slažemo predložene mjere prema učinku, odnosno prema odnosu novčano izraženog smanjenja rizika i cijene provođenja mjere. Prednost uvijek imaju propisane mjere.

MEĐUTIM,

nisam još vidio niti jednu procjenu rizika, odnosno kako se do nedavno prošlim Zakonom o zaštiti na radu zvala procjena opasnosti, koja bi bila izrađena u skladu s gore navedenim.

Procjene opasnosti uglavnom puno pažnje posvećuju imenovanjima za ovlaštenike i povjerenike, podjeli tehnološkog procesa, koji je obično opisan s dvije do tri šture rečenice, velikim tablicama u kojima je za svako radno mjesto navedeno koje opasnosti postoje, statistikom ozlijeda i pregledom ispunjenja propisanih odredbi, koji se uglavnom radi polovično i površno.

Procjene opasnosti se rijetko upuštaju u pravu analizu i traženje riješenja. Sve ovo što sam naveo o procjeni rizika od buke, vibracija, električne struje, eksplozivne atmosfere, opasnih kemikalija, to nigdje ne postoji. To se ne radi, jer izrađivači procjena uglavnom nisu dovoljno stručni da bi se toga prihvatili.

Glavni problem je što nitko ne vidi svrhu tog dokumenta. Poslodavci ga naručuju jer moraju, žele da je brzo gotov, jeftin i da ima zaključak da je u tvrtki sve u redu. Ovlaštene tvrtke za izradu procjene rizika, da bi dobile posao značajno idu na ruku poslodavcima na uštrb kvalitete. Da bi cijena bila povoljna, dokument mora biti brzo gotov. Tako se neki stručnjaci zaštite na radu hvale da izrađuju po tri procjene tjedno. Naravno, te procjene su potpuno beskorisne. 

Inspektori rada nažalost gledaju samo na zadovoljenje forme. Ako je procjenu izradila ovlaštena tvrtka oni su zadovoljni. Ne upuštaju se u procjenu stručnosti dokumenta. Iako su zapravo dužni oduzeti ovlaštenje trvtki koja ne radi u skladu s pravilima struke. Tako su ugledne tvrtke, koje su uvijek zapošljavale samo prave stručnjake i trudile se postići kvalitetu, izgubile tržišnu utakmicu od neozbiljnih tvrtki, koje više sliče na štampariju nego na stručnu ustanovu.

Umnožak vjerojatnosti štete u tvrtkama i novčane protuvrijednosti moguće štete jednak je prije i nakon izrade procjene rizika. Prema tome, procjena rizika nije svrsishodan dokument. Ili treba osigurati da taj dokument bude stručan i da poslodavcu donosi dobit, ili ga treba ukinuti. Europa traži rad na dizanju razine stručnosti.

Uporaba i skladištenje čistog i otpadnog trikloretena

Trikloreten ili trikloretilen je

• nezasićeni, alifatski, halogenirani ugljikovodik
• bezbojna tekućina slatkastog mirisa
• nezapaljiva (negoriva) tekućina
• vrlo slabo topljiv u vodi
• teži od vode, u smjesi s vodom pada na dno, odnosno kapljice vode plivaju na površini
• vrlo jako hlapljiv

• karcinogen, kategorija 1B
• mutagen, kategorija 2
• nadražuje oči, kategorija 2
• nadražuje kožu, kategorija 2
• ometa rad srca i krvožilnog sustava
• oštećuje živčani sustav pri jednokratnom izlaganju, kategorija 3
• opasan za vodeni okoliš, kronična kategorija 3

• H350: Može izazvati rak.
• H341: Sumnja da uzrokuje oštećenje genoma.
• H319: Uzrokuje ozbiljan nadražaj očiju.
• H315: Uzrokuje nadražaj kože.
• H336: Može uzrokovati pospanost ili vrtoglavicu.
• H412: Štetno za vodeni okoliš s dugotrajnim posljedicama.

• eksplozivan na temperaturi malo višoj od 20 C u dodiru s alkalijskim metalima i hidroksidima, aluminijem, metalnim prahom, kisikom i jakim oksidansima
• na temperaturi preko 110 C, na kojoj je trikloreten u parnom stanju, spontano se raspada na klorovodik, plinoviti klor, fozgen, poliklorirane dioksine i druge otrovne klorove spojeve

Najveća opasnost je od eksplozije para. U zatvorenoj prostoriji bez prirodne i prisilne ventilacije, eksplozivna koncentracija trikloretena će se stvoriti već na temperaturi nešto više od 20 C. U dobro ventiliranim prostorijama ne dolazi do stvaranja ravnotežne koncentracije para, tako da je ovisno o protoku odsisanog zraka, koncentracija para na između 20 i 50% donje granice eksplozivnosti, što se smatra prostorom ugroženim eksplozivnom atmosferom (zona 2). U laboratorijskim uvjetima, gdje se koriste male količine u velikim prostorima, nešto je teže postići eksplozivnu atmosferu, ako na primjer čitava količina trikloretena nije dovoljna za postizanje potrebne koncentracije. Za postizanje eksplozivne atmosfere je potrebno da ispari oko 0,3 litre po svakom kubičnom metru prostora.

Eksplozijom neće doći do klasične reakcije izgaranja s kisikom iz zraka, jer trikloreten nije zapaljiva tvar. Pretežita reakcija je raspad molekule trikloretena na karbonil klorid (bojni otrov fozgen), uz nastajanje plinovitog klorovodika i nešto klora, te raznih ugljikovih spojeva. Na temperaturi preko 110 C reakcija je spontana, a na nižim temperaturama se odvija uz alkalijske i druge metale kao katalizatore. Fozgen i klorovodik će vjerojatno nastati približno u stehiometrijskim omjerima u količini nešto malo manjoj od količine izreagiranog trikloretena, a ostali spojevi ovisno o stanju vlage u zraku, temperaturi i drugim uvjetima.

Fozgen ili karbonil-klorid je:

• bezbojni plin

• akutno toksičan pri udisanju, kategorija 1 (najviši stupanj toksičnosti)
• nagrizajući za kožu, kategorija 1A

• H330: smrtonosan pri udisanju.
• H314: uzrokuje teške opekline kože i ozlijede oka.
• EUH071: Nagriza dišne puteve.

Korovodik je:

• bezbojan plin žestokog mirisa (otopina klorovodika u vodi je jaka kiselina, tekuća, ali čisti klorovodik je plin)

• akutna otrovnost pri udisanju, kategorija 3
• nagrizanje kože, kategorija 1A

• H331: otrovan pri udisanju.
  H314: uzrokuje teške opekline kože i ozlijede oka.

Klor je:

• zelenkasto žuti, oksidirajući plin, žestokog mirisa

• oksidirajući plin, kategorija 1
• akutna otrovnost pri udisanju, kategorija 2
• nadražaj kože, kategorija 2
• nadražaj oka, kategorija 2
• toksičnost za poseban ciljani organ pri jednokratnom izlaganju, kategorija 3
• opasno za vodeni okoliš, akutna kategorija 1

• H315: Nadražuje kožu.
• H319: Uzrokuje jako nadraživanje oka.
• H335: Može nadražiti dišni sustav.
• H270: Može uzrokovati ili pojačati požar, oksidant.
• H330: Smrtonosno ako se udiše.
• H400: Vrlo otrovno za život u vodi.

Trikloreten se doprema u kovinskim bačvama obujma po 200 litara. Ukupno se godišnje potroši oko 1000 litara. Jedna bačva se drži polegnuta u kemijskom laboratoriju. Iz nje se utače u stakleno laboratorijsko posuđe količina potrebna za pokuse pri ispitivanju asfalta. Uzorak asfalta se najprije izvaže, zatim otopi u trikloretenu, filtrira, posuši se čvrsti ostatak, koji se zatim izvaže, te se tako odredi udio netopive čvrste tvari u asfaltu.

Otapanje se izvodi u staklenim laboratorijskim tikvicama kuglastog oblika, obujma oko 2 dm3 Izvagani uzorci se stave u tikvicu, u digestoru se doda potrebna količina trikloretena i zatim ručno miješa. U istom digestoru se pretače na filtar i suši čvrsti ostatak. Da bi se smanjila potrošnja trikloretena, otopljeni asfalt se destilira, kako bi se povratio što čišći trikloreten. Za točnost ispitivanja nije presudno da se dobije visoka čistoća destiliranog trikloretena, nego je bitno da se u novom pokusu otope sve topive komponente. Preostala otopina topivih komponenti asfalta u trikloretenu se odnosi u privremeno skladište otpada u krugu poduzeća.

Budući da je trikloreten teži od zraka, odsis zraka u digestoru je izveden na samoj radnoj površini, te vodi ventilacijskom cijevi uz unutarnji zid laboratorija do ventilatora na vanjskom zidu. Uz radnu površinu digestora je izveden drveni prag i pri radu se spušta prozorsko staklo, tako da preostaje otvoren prorez širine ruku. Ventilacija ima dovoljan kapacitet da spriječi bilo kakvo značajnije ispuštanje trikloretena u prostor laboratorija. Isto su pokazala i mjerenja koncentracije trikloretena u zoni disanja radnika.

Granične vrijednosti izloženosti za trikloreten:

• GVI: 100 ppm, 550 mg/m3
• KGVI: 150 ppm, 820 mg/m3

Očekivana (ravnotežna) koncentracija u neventiliranom prostoru: 77.600 ppm, 424 g/m3

Smrtonosne doze:

• LD50 4920 mg/kg tjelesne težine za štakore prilikom gutanja.
  
• LD50 >20.000 mg/kg tjelesne težine za zečeve pri dodiru s kožom.
  
• LC50 68,25 mg/dm³ (g/m3) pri udisanju tijekom četiri sata za štakore.
  

U slučaju da radnik proboravi četiri sata u neventiliranoj  prostoriji s trikloretenom u otvorenoj posudi, to će vjerojatno dovesti do smrti radnika. U prostoriji kemijskog laboratorija, osim lokalne ventilacije u digestoru, mora postojati i opća prisilna ventilacija prostora.

Bačva s trikloretilenom se mora držati zatvorenom, a prolivene količine se moraju obrisati i zamazane krpe ubaciti u posudu punu vode. Ne smiju se držati neoprane krpe zamazane od trikloretilena u laboratoriju ili drugoj prostoriji. U posudi s vodom dolazi do izdvajanja trikloretilena i njegovog padanja na dno, tako da je sprječeno njegovo isparavanje. Nakupljeni trikloretilen treba vremenom zbrinuti s ostalim otpadnim trikloretenom nastalim pri destilaciji.

Pri radu koristiti rukavice od tetrafluoroetenske ili propenske gume (FKM). Ne smiju se koristiti rukavice od prirodne gume, polivinil klorida (PVC), nitrilne gume i ostalih materijala koji se otapaju u trikloretenu. Nakon uporabe se rukavice moraju u potpunosti isprati i ostaviti na dobro ventiliranom prostoru, najbolje u digestoru. Digestor je poželjno povremeno ventilirati i kada se ne vrše pokusi.

Pri radu je potrebno koristiti i zaštitno odijelo za zaštitu od kemikalija i zaštitne naočale. U slučaju istjecanja i znatnog isparavanja trikloretena, radnicima moraju biti na raspolaganju zaštitne maske s filtrom oznake A i smeđim prstenom.

U laboratoriju postaviti oznake zabranjeno pušenje, zabranjeno jesti i piti, nositi zaštitne rukavice i nositi zaštitne naočale, te odabrane točke sigurnosno-tehničkog lista za tetrakloreten. Pod i zidovi laboratorija moraju biti od materijala otpornog na trikloreten. Na ulazu mora biti prag visine 5 cm, odnosno nagib te visine, koji sprječava da možebitno prolivene kemikalije isteku izvan laboratorija. Na podu laboratorija ne smije biti odvod u kanalizaciju.

U neventiliranoj prostoriji s trikloretilenom u otvorenoj posudi stvara se koncentracija para koja odgovara donjoj granici eksplozivnosti trikloretena. Uzroci paljenja mogu biti stvaranje iskre (npr. akumulatora ili baterije), pražnjenje statičkog elektriciteta nakupljenog na nekom metalnom predmetu, munja, električne instalacije, ali i razni kovinski predmeti koji djeluju kao katalizator spontanog raspada trikloretena. Nemoguće ih je sve ukloniti iz prostora. Ventiliranje kemijskog laboratorija je nužno da bi se uklonila opasnost od eksplozije. Odsis treba biti u razini poda. Osim toga, važno je osigurati da ukupna količina trikloretena kojim se rukuje u digestoru ne bude dovoljna za stvaranje eksplozivne atmosfere, obzirom na obujam laboratorija. Višak trikloretilena se može držati pod vodom u posudi u digestoru.

Prostor kemijskog laboratorija je ugrožen eksplozivnom atmosferom, zona 2 i sva električna oprema treba biti u protueksplozivnoj izvedbi, III klasa. Treba izbjegavati uporabu tvari koje mogu katalizirati reakciju. Pogodni materijali su nehrđajući čelik (inox), teflon, fluorirana guma. Opasni materijali su aluminij i njegove legure.

Skladište nekorištenog, novonabavljenog trikloretena i otpadnog može biti zajedničko. U skladištu je najbolje ne skladištiti nikakve druge tvari jer je dugačak niz tvari koje je zabranjeno skladištiti zajedno s trikloretenom. Zabranjeno je zajednički skladištiti oksidirajuće, eksplozivne, zapaljive tvari i tvari koje mogu burno reagirati s trikloretenom. Najbolje je otpadni trikloreten odlagati u praznu bačvu novonabavljenog trikloretena. Bačva ne smije biti aluminijska. Na bačvu treba staviti oznaku OPASNI OTPAD 07 01 03* organsko halogenirano otapalo. 

Skladište može biti prostorija u zgradi ili izdvojeno skladište na otvorenom prostoru.

Ukoliko se skladište nalazi u prostoriji u zgradi, nosiva konstrukcija zgrade, zidovi, pod, strop i vrata prostorije moraju imati otpornost na požar 120 minuta (F120). Najmanje jedan zid prostorije mora biti prema otvorenom prostoru gdje je omogućen pristup vatrogasnim vozilima iz dva smjera. Prostorija mora biti prisilno ventilirana s odsisom u razini poda. Na ulazu se mora nalaziti natpis "Skladište opasnog otpada", te oznake opasnosti:

 



Unutar skladišta mora biti istaknut »Plan djelovanja u slučaju izvanrednoga događaja« koji sadrži podatke o vrstama otpada koji se skladišti; o mogućim izvanrednim događajima i načinima postupanja; ime, prezime i telefonske brojeve odgovornih osoba i njihova ovlaštenja; telefonski broj policije; telefonski broj vatrogasaca i telefonski broj hitne pomoći,

Ukoliko se skladište nalazi na otvorenom prostoru, mora biti natkriveno i zatvoreno, te osigurano od neovlaštenog pristupa. Mora biti odijeljeno od ostalih djelatnosti najmanje zidom vatrootpornosti F120 ili udaljeno od od drugih objekata i granice posjeda najmanje 5 m. U tom području ne smiju se nalaziti nikakvi izvori paljenja. 

Pod skladišta mora biti nepropustan i otporan na trikloreten. Beton debljine najmanje 10 cm je odgovarajući. Pod mora biti ograđen nepropusnim pragom visine od najmanje 10 cm, Tako dobivena sabirna jama (tankvana) mora biti obujma najmanje 10 % svih posuda koje se mogu skladištiti u skladištu otpada, te tako treba dimenzionirati veličinu tankvane. Umjesto betona, tankvana može biti od nehrđajućeg čelika (inoxa).

Trikloreten mora biti zaštićen od izravnih sunčevih zraka, padalina i topline, tako da južna, istočna i zapadna moraju biti od punog lima, kao i nadstrešnica, dok sjeverna strana mora biti potpuno ograđena žicom. Vrata skladišta se moraju zaključavati. Radi sprječavanja nakupljanja para trikloretena, sjeverni, istočni i zapadni zid moraju imati otvore za provjetravanje. Najbolje je da su zidovi uzdignuti od poda oko 10 cm, te da je nadstrešnica uzdignuta iznad zidova 10 cm i da ide u širinu oko 30 cm dalje od svakog zida.

U skladištu mora biti postavljena rasvjeta za slučaj noćnog odlaganja ili odnošenja kemikalija. Na ulazu se mora nalaziti natpis "Skladište opasnog otpada", oznake opasnosti i »plan djelovanja u slučaju izvanrednoga događaja« kao i kod zatvorenog skladišta. 

Ispitivanje strojeva i uređaja s povećanim opasnostima, odnosno po novome radne opreme

Propisi koji se trenutno odnose na ispitivanje:

Zakon o zaštiti na radu (NN, br. 71/14, 118/14, 154/14)
Pravilnik o ovlaštenjima za poslove zaštite na radu (NN, br. 112/14, 84/15)
Pravilnik o ispitivanju radnog okoliša, te strojeva i uređaja s povećanim opasnostima (NN, br. 114/02, 131/02, 126/03)
Pravilnik o listi strojeva i uređaja s povećanim opasnostima (NN, br. 47/02)
Pravilnik o sigurnosti i zdravlju pri uporabi radne opreme (NN, br. 21/08)
Pravilnik o sigurnosti strojeva (NN, br. 28/11)

Prema članku 42. važećeg Zakona o zaštiti na radu, Poslodavac je obvezan, u skladu sa zakonom, njegovim provedbenim propisima, pravilima zaštite na radu, posebnim propisima, odnosno uputama proizvođača, obavljati preglede, odnosno ispitivanja sredstava rada koja se koriste, radi utvrđivanja jesu li na njima primijenjena pravila zaštite na radu i jesu li zbog nastalih promjena tijekom njihove uporabe ugroženi sigurnost i zdravlje radnika. Ministar treba pravilnikom propisati mjere, pravila i rokove pregleda ili ispitivanja.

U prethodnom Zakonu o zaštiti na radu, poslodavac je bio dužan obavljati ispitivanja strojeva i uređaja s povećanim opasnostima:
- prije njihovog stavljanja u uporabu,
- najmanje jedanput nakon dvije godine njihove uporabe,
- poslije rekonstrukcije, a prije ponovnog početka korištenja,
- prije početka korištenja na novom mjestu uporabe, ako su strojevi i uređaji premješteni s jednog mjesta na drugo pa su zbog toga rastavljena i ponovo sastavljena.

U novom Zakonu o zaštiti na radu se ne spominje pojam strojeva i uređaja s povećanim opasnostima. Spominje se radna oprema, koja obuhvaća svu opremu, ne samo onu za koju se po prethodnom zakonu smatralo da predstavlja posebnu opasnost. U Pravilniku o ovlaštenjima za poslove zaštite na radu se spominje ispitivanje radne opreme. Nigdje se ne spominju rokovi ispitivanja.

Prema novom zakonu, dok se ne donese pravilnik kojim bi se propisale mjere, pravila i rokove pregleda ili ispitivanja, na snazi su Pravilnik o ispitivanju radnog okoliša, te strojeva i uređaja s povećanim opasnostima, te Pravilnik o listi strojeva i uređaja s povećanim opasnostima. U zadnjespomenutom pravilniku su propisani rokovi ispitivanja kao u starom zakonu. Dakle, još uvijek je sve po starom, ispituju se samo strojevi s liste i u rokovima prema prethodnom zakonu.

Prema još važećem Pravilniku o ispitivanju radnog okoliša, te strojeva i uređaja s povećanim opasnostima, tvrtka ovlaštena za ispitivanje je dužna izraditi poslovnik o postupcima, uvjetima i metodama obavljanja tih ispitivanja. U zapisniku o ispitivanju se mora navesti metode, postupke, norme i tehničku opremu korištenu prilikom ispitivanja. Iako se ovdje zapravo podrazumijeva da strojevi i uređaji s povećanim opasnostima moraju zadovoljiti norme koje se na njih odnose, ta veza u praksi nikada nije uspostavljena. Tvrtke ovlaštene za ispitivanja su sastavile općenite poslovnike i na strojevima provjeravale neke osnovne sigurnosne uvjete i na osnovu njih dobile ovlaštenja. Naravno, nastavile ispitivati u skladu s poslovnicima, iako time nisu pokriveni svi zahtjevi primjenjivih normi.

Prema Pravilniku o sigurnosti strojeva, proizvođač ili uvoznik stroja, odnosno osoba koja stroj stavlja na tržište, dužna je uz stroj priložiti tehničku dokumentaciju koja uz ostalo sadrži:

– opći opis stroja,

– sve nacrte stroja zajedno s nacrtima upravljačkih krugova, kao i odgovarajuće opise i objašnjenja koja su potrebna za razumijevanje rada stroja,

– detaljne nacrte s proračunima, rezultatima ispitivanja, certifikatima itd., koji su potrebni za provjeru sukladnosti stroja s bitnim zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima,

– dokumentaciju o ocjeni rizika, 

– kopiju uputa za strojeve,

– kopiju izjave o sukladnosti.

Upute za uporabu moraju sadržavati, između ostalog:

- naziv tvrtke i punu adresu proizvođača i njegovog ovlaštenog predstavnika;

- naziv stroja kako je naznačeno na samome stroju;

- izjavu o sukladnosti;

- opći opis stroja;

- crteže, dijagrame, opise i objašnjenja potrebna za uporabu, održavanje i popravak stroja i provjeru ispravnosti rada istog;

Kako je obveza proizvođača stroja da u potpunosti slijedi važeće norme pri njegovom projektiranju, pri njegovoj izradi, te pri izradi prateće dokumentacije, isti je obvezan odrediti i načine njegovog održavanja i ispitivanja. Tvrtke ovlaštene za ispitivanje su dakle dužne izvršiti sva ispitivanja koja je proizvođač propisao, a proizvođač je odgovoran za ispravnost uputa koje je dao.

Predlažem dakle svakoj tvrtki koja koristi radnu opremu, da prikupi dokumentaciju za svu svoju radnu opremu, bez obzira da li je po prethodnom zakonu spadala u strojeve i uređaje s povećanim opasnostima ili ne, te da od ovlaštene tvrtke za ispitivanje radne opreme traži da se ispitivanja provedu prema postupku koji je propisao proizvođač.

Stručnost

Eto, sreo sam bivšeg kolegu s faksa, radi u državnoj službi, područje sigurnosti i zaštite. A ja imam sve stručne ispite iz tog područja. Kaže da sigurno okrećem gomilu love. Ja velim da ne, da mi problem stvara konkurencija koja u svim dokumentima koristi samo copy paste i nije ih briga jel' to odgovara pravom stanju. On veli da tak treba, da to ionako nitko ne čita. Na moju napomenu da bi to netko trebao kontrolirati, odgovara strogo. Ne, to nitko ne gleda. Inspektor te pita da li imaš, pokažeš da imaš i natrag u ladicu.

Eto, sad sam još i nešto kriv što pokušavam biti stručan. Nego, zašto su propisani svi ti dokumenti, ako ih zapravo nitko ne koristi?

OSHA Asked to Ban Silica in Abrasive Blasting : PaintSquare News

OSHA Asked to Ban Silica in Abrasive Blasting : PaintSquare News