Vodim zaštitu na radu za podružnicu jedne američke tvrtke u Hrvatskoj. Amerikanci traže da se sve radi po njihovim standardima za zdravlje i sigurnost na radu i mogu reći da su zahtjevi zapravo identični zahtjevima hrvatskih propisa. Razlika je u pristupu. Amerikanci traže ozbiljan i stručan rad. Imao sam audit od središnjice za Europu i pokazao sam im procjenu rizika koju je radila naša tvrtka. U njoj zapravo ne piše ništa. Sve što piše, mogao je napisati svatko sa završenom osnovnom školom. Naravno, morao sam se sramiti, dok sam im objašnjavao što gdje piše.
Kod njih je osposobljavanje za siguran rad stvarno osposobljavanje. I provodi se najmanje jednom godišnje, a ako se utvrde propusti u primjeni i češće. Kod nas "stručnjaci" zaštite na radu u svakoj tvrtci pričaju istu suhoparnu priču, a testovi su čista formalnost. Nitko prije osposobljavanje ne prouči glavni projekt građevine, elaborat o zaštiti na radu, upute za uporabu strojeva i sigurnosno tehničke listove. Da samo to pročitaju, njihova predavanja bi imala smisla.
Da ne kažem da se niti jedan opasni stroj ne ispituje po važećim normama, iako je tako propisano, nego uvijek naprave dvije tri banalne probe i napišu da je stroj ispravan. U jednoj tvrtki mi je mladi dečko došao ispitati strojeve i pitao da koje strojeve treba napisati. Ja kažem ispitati i on potvrdi. Ali nije ispitao. Slikao je pločice s podacima o strojevima i napisao uvjerenja da su strojevi ispravni.
Inspekcija rada je dopustila da nestručne tvrtke unište stručne i dovedu cijelu zaštitu na radu do razine apsurda. Po mojoj ocjeni 90% tvrtki taj posao ne bi smjele raditi, jer ga ne znaju raditi. Tek tada bi od zaštite na radu bilo i neke koristi. Ovako je to samo bačen novac.
